Politika

Kako o burnoj sjednici Gradskog vijeća nema nepristranog izvještaja teško je zaključiti što se tamo stvarno događalo, pa ću se sada osvrnuti na problem prebivališta Vesne Škare Ožbolt. Svi se sjećamo kako je problem prebivanja bio aktualan i u slučaju bivšeg gradonačelnika Picule kojeg je HDZ pozdravljao uz pomoć jumbo plakata. Nedavno sam u jednom djelu Antuna Radića pročitao kako to nije svojstveno samo sadašnjoj političkoj sceni, Velikogoričani su i nekada imali vlastodršce koji su živjeli u Zagrebu, a u Velikoj Gorici samo zadovoljavali svoje ambicije.

Navodno je Vesna danas novinarima pokazala papire kojima dokazuje da živi u Velikoj Gorici. Bilo bi puno efektnije da ih je odvela do stana ili kuće gdje živi i pokazala krevet u kojem spava. Ona to ne može napraviti, a prije samo par dana u razgovoru za Večernjak je i sama priznala da ne živi u Gorici.

Kada ćete se doseliti u Veliku Goricu? Što je s vašom kućom na Plesu?

Zatražila sam lokacijsku dozvolu, koju su mi u odjelu odbili, iako mi nije jasno zašto. Svakako da ću zahtjev opet podnijeti. Kada dobijem sve dozvole i kada se financijska situacija popravi, sagradit ćemo na Plesu ono što smo i planirali.

No nije problem u prebivalištu, veći je problem što Vesna ne diše, ne živi, ne radi za Goricu. Vesna piše blog, i iz tog bloga možemo isčitati koliko ona živi za Goricu. Na njemu nema ni pomena o aktualnim događajima u gradu iako je ovdašnja politička scena poprilično burna.

Velika Gorica, ovaj kraj ili osobe iz ovog grada se spominju samo 4 puta.

1. Fantom na cesti - o fantomu koji koči izgradnu autoceste ZG-SK - dosta općenita tema
2. Šutnja je zlato - tek usputno spominjanje koliko Velika Gorica izdvaja za napuštenog psa
3. Politički Feng Shui - Citat: No, da skrati, gradonačelnik Tonino Picula i gradska vlast jučer nisu pali, a V.Gorica će na proljeće dobiti 36 novih autobusa. Prošlo je i drugo proljeće...
4. Legalizacija muške prostitucije da ili ne? - khm...legalizacija političke prostitucije - spominje Piculu

Od cijele hrpe članaka samo se jedan jedini konkretno odnosi na situaciju u Velikoj Gorici (Politički Feng Shui). Sve ove godine samo jedan jedini članak. Premalo za grad koji joj je poslužio kao pojas za političko spasavanje. Njezin blog je odraz njezinog odnosa prema ovom gradu. Najnovija izjava o jučerašnjim objedama i uvredama koje su bile gore od četničkih također pokazuje koliko se onda ugodno osjeća u ovom gradu. Možda je htjela reći da joj je bilo ljepše među četnicima.

Vesna ne živi ovdje. Vesna se srami ovog grada i zato o njemu ne piše na svojem blogu. Ako je negdje vidite na cesti najbolje da pobjegnete prije nego što vas vidi. Jer možda će u vašem pozdravu ili pogledu prepoznati nešto četničko. Gorica je Vesni nužno zlo, možemo samo poželjeti da pobjegne od zla negdje daleko...

Jučer je mladež HDZ-a bogatija za 1500 novih članova. Po informacijama iz HDZ-a trenutno imaju 65.000 članova mladeži. Velikogorička HDZ mladež ima 600 članova i hvale se da su najorganiziranija i najaktivnija gradska organizacija. Obični ljudi, koji nisu u nijednoj stranci, malo s nepovjerenjem gledaju na te brojke. Podatak iz 2009. govori da ima 220.000 članova HDZ-a. Ti brojevi su najvjerojatnije točni, ali je pitanje koliko je tu aktivnih, a koliko pasivnih članova? Sve druge stranke u Hrvatskoj nemaju toliko članova. U čemu je štos?

Najvjerojatnije u načinu nastupanja i vrbovanja novih članova. Aktivni članovi HDZ-a, koji vrbuju druge članove, igraju na taktiku ako nisi s nama onda si protiv nas. Na taj način hvataju one kolebljive. U manjim sredinama neki postaju članom samo zato da se ne zamjere onome tko ih nagovara.

O tome nam govori Toni Kukoč...

E, ali kad se ne bavite politikom, onda se ona bavi vama. I za izborne potrebe HDZ vas stavlja… - Je, stavlja me na svoje liste a da me ništa nije pitao. Ponavljam da mi politika ne treba. Odbio sam da me tako stave. Ne slažem se s tim tretmanom HDZ-a koji pita jesi li naš, ako nisi, onda si protiv HDZ-a. To nije demokratski. Ne moram biti ni za ni protiv HDZ-a. A HDZ, pak, nema pravo sam odlučiti o tome želim li ja biti na njegovoj izbornoj listi. Morao bi barem pitati. Takav odnos prema nama koji nešto predstavljamo u svijetu ne prihvaćam. Mi jesmo nekakvo lice Hrvatske pred svijetom. Ali baš zato ne smije nas se tako umanjiti, omalovažiti… da te se uopće ne pita za mišljenje. Koriste nas kad im trebamo, a poslije…

HDZ su malo proširili svoju definiciju pa sve koji nisu za HDZ smatraju neprijateljem Hrvatske.

Pasivni članovi služe da se popuni broj, neki od njih se čak i srame toga da su članovi HDZ-a, a neki to uopće ne spominju. A što je s onima drugima? Takvi daju izjave poput ove...

'Nisam ušao u HDZ radi karijere, ali mislim da ću lakše napredovati'

HDZ je stranka u koju se građani najmasovnije učlanjuju, a analitičari tvrde da neki od njih to rade iz jednog jedinog razloga: kako bi dobili ili zadržali posao te tako osigurali egzistenciju. Masovnost učlanjivanja u HDZ mnoge podsjeća na nekadašnje pristupanje u komunističku partiju.

-Mislim da bi mi članstvo u HDZ-u moglo pomoći u napredovanju na poslu. To daje dobru početnu poziciju, ali nije mi to bio osnovni motiv za učlanjenje. Jednostavno sam došao u godine kad mi je došlo do mozga da bih se mogao uključiti - rekao nam je sinoć jedan od novih članova HDZ-a Davor Mačković (39), inače inženjer, zaposlen u Hrvatskoj elektroprivredi.

Najinteresantiji je onaj koji unatoč vodećih funkcija u firmi priželjkuje karijeru u državnoj upravi. Dvije državne tajnice, koje su pristupile HDZ-u su izjavile...

Tom prilikom Kovačević je objasnila kako joj je motiv za učlanjenje u HDZ bila pretpostavka da će "stranačkim angažmanom na brži i bolji način realizirati ideje", dok je Pejčinović-Burić istaknula kako je "shvatila kako ipak radi politički posao koji je teško obavljati ako si nestranačka i nepolitička osoba".

Gledajući sa strane ljudi sve više zaključuju kako je HDZ samo nastavak nekadašnjeg SKH prilagođen formalnom višestranačkom sustavu.

Rekao bi jedan pjevač princip je isti, sve su ostalo nijanse.

Neki lijeni novinar je mogao iskopirati tekst iz arhive za jučerašnju vijest...Jučer su na jednodnevnom izletu u omladince primljeni...

Ministar Karamarko je danas izjavio kako neće imati tolerancije prema građanskom neposluhu. Bilo bi jako lijepo da ministarstvo kojemu je on na čelu isto tako bez kompromisa nastupa i u slučajevima kad je riječ o klasičnom kriminalu, korupciji i ostalim slučajevima nasilja. Danas su po hitnom postupku izdane zabrane za prilazak Varšavku, a u pojedinim slučajevima obiteljskog nasilja potrebni su mjeseci i mjeseci da bi se izrekla takva mjera.

Zbog čega je građanska neposlušnost za ovu državu opasnija od bilo kakvog kriminala? Zato jer ona nije usmjerena na rješavanje konkretnih problema već je njezin cilj potaknuti javnost na razmišljanje, preispitivanje legitimnosti vlasti, te stvaranje društvene klime koja će vlast potaknuti na promjene. U tome je važna uloga medija, a naročito je važno da danas postoje mediji koje vlast ne može kontrolirati.

Građanska neposlužnost je način političkog djelovanja običnog čovjeka. Danas kad se izborni zakoni kroje tako da pogoduju partiokraciji to je skoro jedini preostali način političkog djelovanja za one koji nisu unutar neke stranke.

Problematika teorija građanske neposlušnosti mnogo je složenija nego što se to obično smatra. Ukoliko pod građanskom neposlušnošću mislimo na striktno određeni nenasilni i javni čin pojedinaca koji želi utjecati na stvaranje pravednih zakona, uviđamo da ona ne dovodi do bezvlašća, već do društvenog napretka i osnaživanja civilnog društva. Ona je suprotna zakonu, ali je istovremeno moralno ispravni čin koji služi postizanju ili održavanju pravednog režima (Rawls, 1999).

Građansku je neposlušnost (shvaćenu na način predstavljen u teorijama) nužno promatrati kao prirodni dio civilne kulture, a ne kao čin od kojega moramo zazirati. Percepcija građanske neposlušnosti kao poželjnog načina protestiranja, štoviše, kao građanske dužnosti, bila bi lakše ostvariva kada bi takav način političke participacije postao legalan. Upravo je novovjekovna povijest političkog mišljenja povijest pokušaja da se nađu zakonska opravdanja za kršenje samog zakona (Neumann, 1992).

Kao nužan zaključak nameće se potreba za ozakonjivanjem građanske neposlušnosti. Sudovi ne smiju suditi neposlušnim građanima na isti način kao i kriminalcima (Habermas, 1989), te bi pronaženje mjesta za građansku neposlušnost u zakonima bio događaj od ogromnog značaja za boljitak civilne kulture (Arendt, 1996).

Kad Karamarko kaže da nema tolerancije za građanski neposluh on kaže kako nema tolerancije za političko djelovanje izvan glavne struje. On zapravo zabranjuje političko djelovanje onima koji nisu dio partiokracije. Karamarko zapravo kaže da nema tolerancije ni prema demokraciji ni prema civilnom društvu ni civilnoj kulturi. Ovo je samo još jedan dokaz da živimo u vrijeme diktature.

Citati i osnovna premisa: BEZINOVIĆ IGOR (Filozofija i sociologija, II godina) GRAĐANSKA NEPOSLUŠNOST

Ako se ne dogodi nešto nepredviđeno 27. srpnja bi HDZ s partnerima trebao preuzeti Gradsko vijeće. Komentar na web stranici rvg.hr odlično ilustrira kako vladajući političari doživljavaju politiku...

Naime, vlast u gradu, kako zakonodavna tako i izvršna, od sada će biti paralelna, odnosno, većinu će u oba slučaju imati HDZ sa svojim koalicijskim partnerima. Tada će se riješiti i slučaj trgovačkih društava, jer će biti svejedno čini li Skupštinu gradonačelnik ili je imenuje Gradsko vijeće.

Svejedno? Nije svejedno, treba postojati crno na bijelom tko imenuje Skupštinu. Ili će sada, kada je monopolizirana vlast u gradu, poderati papir na kojem piše da će SVE PO ZAKONU i nastaviti po običajnom pravu novohrvatskih političara? A Skupštinu će imenovati posebno tijelo koje će se zvati 'tko stigne'. Kao što zemlja sve dublje tone u krizu tako i nazovi demokracija polako tone u diktaturu.

Naravno da je njima svejedno tko će službeno imenovati Skupštinu kad se zna tko donosi odluke. Kao što i u Saboru zastupnici samo dižu ruke po stranačkom diktatu tako i vijećnici u Gradskom vijeću samo dižu ruke kako im kažu. Ako koji vijećnik i misli svojom glavom on se dobro pazi da ostali to ne primijete. I tako će to i dalje biti sve dok izborni zakoni čuvaju partiokraciju.

Partiokracija nije naš izum, u prošlosti se ona prečesto ponavljala, a svoj najgori oblik doživjela je u Njemačkoj i Italiji u prvoj polovici prošlog stoljeća. Partiokracija nikada ne donosi ništa dobro, ona rezultira slabljenjem države i jačanjem korupcije. Ljudi su sve više frustrirani zbog nemoći da se te stvari promijene i normalni ljudi izbjegavaju bilo kakve političke aktivnosti i zbivanja. Postaje im svejedno. A partijaši rade što žele.

Način na koji HDZ, uz pomoć RVG-a, razmišlja na glas vrlo je opasan. Vodi u nezakonje i diktaturu nekolicine nad većinom. A običnim ljudima je svejedno. Do kada?

Jadranka Kosor ostaje pri tvrdnji da će referendum stajati 170.000.000 kuna.

PREMIJERKA Jadranka Kosor danas je ponovila kako će referendum o izmjenama Zakona o radu Hrvatsku stajati 170 milijuna kuna. Iako su proteklih dana mnogi, na temelju troškova prošlih predsjedničkih izbora kazali kako referendum neće stajati više od 60 milijuna kuna, premijerka ostaje pri cifri rečenoj na sjednici Vlade.

Siguran sam da ova Vlada može organizirati referendum koji će stajati toliko, a ako treba i više novaca. Vidimo na primjeru Ratka Mačeka (serijal o mutnim poslovima) kako je lako biti uspješan poduzetnik kad te politika mazi. 110 milijuna viška bi sigurno dobro došli raznim podobnim firmama da se omaste. Iduća godina je izborna i ukoliko se promijeni vladajuća garnitura onda će za podobne firme biti manje posla. Ako će se ići na organiziranje referenduma onda od vladajućih treba zatražiti i detaljnu specifikaciju troškova.

Afera s loše projektiranim serverom za e-maticu, zbog kojeg dobar dio učenika u Hrvatskoj nema potrebnu dokumentaciju odličan je pokazatelj kako se rade poslovi po zakonu. Podobna tvrtka dobije silne novce (5.000.000 kn) za posao koji odradi traljavo. Siguran sam da u Hrvatskoj postoji nekoliko desetaka firmi koji bi taj posao na kvalitetniji način odradili na puno manje novaca.

I upravo zbog takvog načina poslovanja će referendum stajati 170 milijuna kuna. I zbog toga imamo e-maticu koja loše rade za 5 milijuna kuna. I cijeli niz ostalih, manje eksponiranih projekata, gdje su podobne firme radile traljave poslove za velike novce.

Sakupljeno je dovoljno potpisa, ali oko organiziravanja referenduma je toliko petljancije, nejasnih i nepotpunih stvari da je pitanje hoće li ga uopće biti?!

Jutarnji list piše kako je još 2006. godine Ustavni sud ukinuo dijelove Zakona o referendumu gdje je određeno da Sabor od Ustavnog suda u roku od 30 dana može zatražiti mišljenje o potpisima te da li je pitanje sukladno zakonu. Za kontrolu nije određena druga institucija (propust Sabora) pa tako nema službenog propisa o tome tko će kontrolirati potpise.

Ustavni sud je prije 3 godine ukinuo odredbu da na referendumu imaju pravo glasa samo oni koji žive u Hrvatskoj i u cijelu priču uključio i dijasporu. Nedavni HDZ-SDP dogovor o glasovanju dijaspore je propustio regulirati i ovu odredbu.

Po starom Zakon o referendumu na njega treba izići 2.250.000 građana da bi bio valjan, a po novom dovoljno je da za odluku glasa većina izašlih.

Zakon kaže da je Sabor obavezan raspisati referendum na osnovi zahtjeva 10% upisanih birača, ali ne navodi se rok u kojem Sabor mora donijeti odluku o referendumu. Propisano je samo da se referendum mora održati u roku od 20-40 dana od donošenja odluke.

Sad vam je već jasno kako će se zakočiti referendum. Najprije će izgovor biti da nema nadležne institucije za kontrolu, a odluka o njoj će potrajati. Zatim će se čekati da Sabor donese odluku o referendumu, a zakonskoga roka nema. I tako je sve po zakonu, a referenduma neće biti. Poigravanje s potpisima 505.000 ljudi nije nešto što bi se vladajućima isplatilo u predizbornoj godini, ali oni valjda računaju na kratkotrajno pamćenje hrvatskih građana i kilavu oporbu.

Nakon što su nas strašili komunalnim neredom RVG medijska mašina (nema potpisa članaka kako ne bi znali tko stvarno to piše) je izmislila drugu baba rogu: prijevremene izbore. Autoru(ima) članka se čini kako nam slijede prijevremeni izbori, a kako spominje da će oni zakočiti značajnije gradske projekte i isprazniti dio gradske blagajne, izgleda da on to i želi kako bi njegova stranka imala alibi za ono što nije napravljeno.

Izgleda da HDZ i njihova medijska mašina imaju pravne savjetnike koji ni najjasniji zakon ne znaju protumačiti kako treba. Već smo na primjeru dvorane vidjeli kako su pokušali zaobići Zakon o javnoj nabavi i nabadali su sve institucije samo nisu one koje su trebali.

Nije valjda da oni misle da se predsjednik Gradskog vijeća može promijeniti samo novim izborima? Za smjenu gradonačelnika potrebni su novi izbori, ali predsjednika Gradskog vijeća može razriješiti isto to vijeće.

Bloger Ja sam glup u svojem članku Loš pravni posao spominje jedno ime iz HDZ-a koje ocjenjuje pravne poslove. Nije valjda da spomenuti Ante vodi pravnu politiku i piše članke za RVG portal?! Spekulacije o tome živjele su još na ukinutom gradskom forumu.

Portal Zagrebancija piše o novonastaloj situaciji u članku: Zbog prebjega V. Škare-Ožbolt pada Gradsko vijeće. Tamo se spominju i konkretni rokovi kad bi moglo doći do promjene te način na koji će nova većina smijeniti Gorana Beusa. Izglasavanje nepovjerenja aktualnom predsjedniku. Baš kao što se u članku 91. Zakona o lokalnoj samoupravi i navodi.

Nakon što pročita navedeni članak upućujem RVG urednika neka obrati pažnju na jedan detalj: autori članka su potpisani. A nakon što nauče potpisivati članke vrijeme je da pravne poslove prepuste profesionalcima koji znaju svoj posao, a ne diletantima koji su nagli kao popov...

Ovaj tjedan je krenula žestoka medijska akcija kojom se stanovništvo Velike Gorice željelo uvjeriti da prijeti komunalni kolaps i smeće na ulicama. To zastrašivanje je očito pokrenuto zbog toga što je Gradsko vijeće smijenilo gradonačelnika Dražena Barišića koji je, po receptu svojeg uzora Bandića, poželio biti jedini član skupštine gradskih trgovačkih društava. Da li bi u toj političkoj borbi HDZ išao toliko daleko da bi uz pomoć svojih poslušnika u gradskim poduzećima blokirao njihove redovne djelatnosti? Simptomatično je da službene gradske stranice prenose tekstove nazavisnog medija čiji je direktor donedavno bio sadašnji gradonačelnik. I još citiraju anonimne izvore. Kakve to glavešine vode grad kad ne mogu dati svoje stručno mišljenje već politiku kroje anonimni izvori?

HDZ se odlučio ponašati prema onoj Sve za vlast, vlast nizašto!, i očito je da su spremni i na doslovno prljave političke igre samo da bi došli do svojeg cilja. Prljave gradske ulice i zapuštene zelene površine su cijena na koju oni pristaju bez pogovora. Pričaju bajku o obezglavljenim poduzećima, a pri tome zanemaruju jednu važnu činjenicu. Čelnici tih poduzeća su postavljeni po stranačkom, a ne po stručnom ključu. Ne bih se začudio da ta poduzeća bolje funkcioniraju bez direktora nego s njima. U tim poduzećima rade ljudi koji znaju svoj posao i ukoliko im se ne naredi drugačije oni bi svoj posao obavljali i dalje kao što su ga i dosad obavljali.

Bio sam svjedokom kad je jedan bivši direktor gradskog komunalnog poduzeća sa svojim pomoćnikom izašao na teren. Da dotični pojma nema o struci vidjeli su svi prisutni koji su bili u prilici slušati njegova pitanja i zapažanja. Čak ni djeca iz vrtića bi se bolje snašla i postavljala konkretnija pitanja. Glavni posao na terenu obavio je njegov pomoćnik, čovjek od struke, koji je radio svoj posao i pokušavao minimalizirati štetu koju je svojim glupim primjedbama izazivao direktor.

Odmah nakon najave kolapsa mislio sam napisati post o tome kako bi bilo dobro da se u gradskim poduzećima konačno počnu postavljati stručni ljudi te da njih ne bi trebali voditi stranački poslušnici. Problem je u tome što nijedna stranka koja je dosad bila na vlasti u gradu nije se ,umjesto političkog trgovanja foteljama, odlučila za boljitak tih poduzeća i svih građana grada kojeg bi sigurno donijeli ljudi od struke koji se razumiju u poslovanje.

Ali jučer su se pojavile i sigurne indikacije da su se DC i Vesna Škare Ožbolt konačno odlučili za suradnju s HDZ-om te da će napustiti koaliciju od koje su dobili 3 mjesta u Gradskom vijeću koje sami sigurno ne bi mogli osvojiti. Stanje u vijeću bi se u tom slučaju promijenilo u korist nove HDZ koalicije koja bi imala 16 vijećnika ( dosadašnja koalicija je imala minimalnu prednost od 14:13). Danas je to i potvrđeno sporazumom o suradnji kojeg su potpisale Jadranka Kosor i Vesna Škare Ožbolt. Suradnja s DC-om na razini Hrvatske HDZ-u ništa ne donosi, a mršavih 2% s predsjedničkih izbora kandidatkinje Ožbolt to potvrđuje. Zašto je onda sklopljena ta suradnja za opće dobro za koju je izričito rečeno da nije koalicija?

Vjerujem da je stanje u Velikoj Gorici jedan od najvažnijih razloga za taj sporazum. Ako mislite da to nije dovoljno veliki uteg za suradnju na visokoj razini onda se varate. HDZ-u je važna pobjeda u svakoj, pa i u najmanjoj općini. Velika Gorica je ipak sedmi grad po veličini u Republici Hrvatskoj. Ne zaboravite da je to grad Ivana Šukera koji ne može podnijeti Gorana Beusa u stolici predsjednika Gradskog Vijeća i sve će učiniti da ga makne i smanji njegov utjecaj. Cijena za to će sigurno biti dobra pozicija Vesne Škare Ožbolt na koalicijskog listi za slijedeće državne izbore, a ako se dogodi da ona ponovno sjedne u upražnjenu stolicu ministra pravosuđa ne treba vas to ništa čuditi.

Nove činjenice bacaju drugo svjetlo i na najavu komunalnog kolapsa. Sada će ispasti da je Vesna svojim prelaskom u protivnički tabor zapravo spasila velikogoričane od užasa smrdljivih i zapuštenih ulica. Savršeni spin za društvo u birtiji i babe s placa kako im se Vesnina promjena dresa ne bi ogadila i podsjetila da je, ne tako davno, HDZ u Velikoj Gorici nudio kofer pun novca za prevrat vlasti (slučaj Brdek).

Politička trgovina u Velikoj Gorici se nastavlja. HDZ kupuje ono što nije uspio dobiti na izborima. Slijedeće tri godine moći će raditi sve što im je po volji.

Možda se pitate gdje je u cijeloj toj priči gradski SDP? U zapećku. Predsjednica gradske organizacija slijedi svijetli Milanovićev uzor i čini sve da HDZ i dalje ostane na vlasti. Ali to je već neka druga priča.

Uskok je odbacio kaznenu prijavu velikogoričkog Kluba vijećnika HDZ-a protiv bivšeg gradonačelnika Tonina Picule kojeg se teretilo za zloupotrebu položaja i ovlasti te zaključenja štetnog ugovora. Zacijelo ni sami prijavljivači nisu vjerovali da će išta biti od toga već su prijavu koristili kao vrstu političkog pritiska i način da diskreditiraju Piculu. Jer čim se protiv nekoga pokrene Uskok on je obilježen i uvijek će se u kuloarima pričati o njegovoj krivnji bez obzira na ishod istrage.

Ista stvar je i s prijavama protiv Dražena Barišića. To je politički presing opozicije protiv gradonačelnika. U slučaju Televizije Velika Gorica moglo bi se naći razlog i da se Picula okrivi, a ne samo Barišić. Na kraju će najvjerojatnije Uskok ostati praznih ruku, javnost će jedno vrijeme pričati o tome, a onda će doći novi slučaj u kojem će se kao sredstvo političkog pritiska koristiti Baba Roga Uskok. Još će se na slijedećim lokalnim izborima kandidati hvaliti brojem neuspješnih kaznenih prijava koje su protiv njih potegnuli politički protivnici.

Zagrebačka županija je ukinula subvencije za prijevoz srednješkolaca pa je karta goričkim srednješkolcima poskupjela s 54 na 189 kuna, dok srednješkolac iz Pokupskog za prijevoz mora izdvojiti više od 600 kuna.

Kako je Zagrebačka županija za svojim stranicama objavila proračun za 2010. godinu zavirio sam u njega da pokušam otkriti koliko je to novca i da li je prenamjenjen u neke važnije projekte?!

Za prošlu 2009. godinu prihodi su planirani u iznosu od 312.299.537,39 kn. Za ovu godinu plan je 291.416.527,00 kn. To je razlika od 20.883.010,39 kuna za koliko je plan za ovu godinu manji od prošle. Uvid u plan rashoda po kontima otkriva da se plan u odnosu na prošlu godinu ni po jednom kontu nije značajnije mijenjao, osim po jednom. Konto 372 je u odnosu na prošlu godinu manji za 18.915.605,00 kuna. Njegov naziv je Ostale naknade građanima i kućanstvima iz proračuna i to je konto iz kojega idu subvencije. Ako pogledamo samo Upravni odjel za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu razlika je nešto više od 20 milijuna kuna.

Iz ovog proizlazi da se u županiji prilikom planiranja proračuna nisu previše mučili. Manjak koji su imali u odnosu na prošlu godinu su jednostavno oduzeli samo po jednom kontu, a to su naknade građanima pri čemu su najveći udar doživjeli srednjoškolci koji u školu putuju javnim prijevozom.

Neki mediji su prenijeli vijest da se za subvenciranje prijevoza učenika srednjih škola proše godine potrošilo 12 milijuna kuna. Zaista je teško vjerovati da se proračun nije mogao presložiti da se 4% njegovog dijela zadrži za subvenciju učeničkog prijevoza.

Sve to navodi na zaključak da se u županiji nisu ni htjeli zamarati preslagivanjem proračuna, već su jednostavno uveli tihi harač i uzeli ljudima novac.

Zakon o javnoj nabavi jasno definira tijela koja su nadležna u spornim slučajevima. O tome sam pisao u postu od 23. kolovoza prošle godine: (Ne)javna nabava. Umjesto da traži mišljenje od nadležnih tijela gradonačelnik je tražio mišljenje od onih čije bi mu mišljenje išlo u prilog. Među dokumentima koji su objavljeni na službenoj web stranici pod naslovom Barišić: Radim po zakonu je i mišljenje Državnog odvjetništva gdje stoji...

U svezi Vašeg upita koji se odnosi na Vaše postupanje u predmetu sklapanja ugovora o izgradnji trenažne sportske dvorane u Velikoj Gorici, obavještavam Vas da državno odvjetništvo više nije ovlašteno, a niti nadležno za davanje pravnih mišljenja u ovoj vrsti predmeta.

Ako gradonačelnik kaže...

...dvorana će biti i bit će po zakonu čim dobijemo sva zakonska konačna tumačenja nadležnih institucija.

Zašto se onda i ne obrati nadležnim institucijama? Na stranici Portal Javne Nabave jasno piše...

Tko je nadležan za otklanjanje nepravilnosti u provođenju postupka javne nabave?

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (dalje u tekstu: Državna komisija) nadležna je za rješavanje žalbi u postupcima javne nabave. Državna komisija postupa u granicama zahtjeva iz žalbe, a po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede zakona, neovisno na koji dio postupka javne nabave je izjavljena žalba.

Koliko će gradonačelniku još trebati da otkrije koja je nadležna institucija? Zbog čega izbjegava Državnu komisiju?

Milan Bandić je u stilu piškio-kakio odlučio krenuti u utrku za predsjednika Republike Hrvatske. Ukoliko ima i malo razuma u većini domaćeg biračkog tijela onda je to početak njegovog kraja. Uz onakvog predsjednika stvarno nam ne treba predsjednik poput Bandića. To bi značilo da u ovoj državi ne možemo očekivati ništa bolje već samo sve veći i veći glib.

Bandićeva odluka će sigurno uzrokovati i potrese u SDP-u jer će u nastaloj gužvi mnogi pokušati zgrabiti što više. Željka tako računa na mjesto gradonačelnice Zagreba, a sigurno i dobar dio članova "stare garde" želi povratak na važne pozicije.

Iako ankete daju prednost Josipoviću to je vrlo varljivo, a dojam "ni smrdi ni miriše", kakav ostavlja na prosječnog glasača, mogao bi mu se razbiti o glavu.

Kao što je Mesić bio iznenađenje u prvom mandatu ja bih volio da i ovaj put jedan totalni autsajder postane predsjednik. I to onaj koji je jeben i pošten.

Ponavlja se postupak javne nabave za izgradnju trenažne sportske dvorane. Udarna slika je ona na kojoj Dražen Barišić drži papir na kojem piše BIT ĆE DVORANA I BIT ĆE PO ZAKONU. Općinski sud u Velikoj Gorici je donio presudu po kojoj ugovor kojeg je potpisao Picula ništavan, a Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva je izdalo očitovanje prema kojem se cijeli postupak javne nabave mora ponoviti.

Ono što mene zbunjuje je zašto se išlo na Općinski sud i zbog čega je Ministarstvo gospodarstva izdavalo očitovanje koje, kao takvo, nikoga na ništa zakonski ne obvezuje.

To je bio otvoreni postupak javne nabave, a u takvim slučajevima nadležne su neke druge institucije. Prigovori u postupku javne nabave mogu se podnositi u svakoj fazi postupka. Prigovoriti možete samom naručitelju, a u slučaju negativnog odgovora ide pisana žalba Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Odluke se javno objavljuju na njihovoj web stranici. Za postupke javne nabave još su nadležni Ured za javnu nabavu Vlade Republike Hrvatske, Državni ured za reviziju i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Zbog čega je gradonačelnik išao tražiti rješenje problema mimo nadležnih institucija? Zašto umjesto papira, na kojem je pisalo par riječi velikim slovima, nije ponuđena skenirana presuda Općinskog suda da vidimo po kojem je zakonu poništen ugovor? I baš nas zanima što piše u spomenutom očitovanju?!

Ono što je vladajućima bilo sporno je Piculino potpisivanje ugovora. Ukoliko je bilo nešto sporno s tim potpisivanjem nije se trebao poništavati cijeli natječaj jer po Zakonu o javnoj nabavi protekom roka mirovanja, odluka o odabiru postaje izvršna te nastaje ugovorni odnos ( Članak 90. st. 1: Postupak javne nabave završava danom izvršnosti odluke o odabiru ili odluke o poništenju.). U ovom slučaju bi ponuditelj mogao podnijeti žalbu zbog kršenja ugovornih odnosa, samo najvjerojatnije se neće 's rogatim bosti'.

Očito je da vladajući nisu mogli preboljeti Piculin potpis na ugovoru pa su odlučili po svaku cijenu to poništiti. Pri tome su odlučili u potpunosti ignorirati Zakon o javnoj nabavi i nadležne institucije. Po kojem će to onda zakonu biti izgrađena dvorana?

P.S. Picula i društvo također nisu baš poštovali Zakon u prošlom mandatu. Ima nekoliko ugovora kod kojih nije ispoštovana obveza objavljivanja u EOJN-u najkasnije u roku od 48. dana od dana sklapanja ugovora. Izgleda da političarima to javno nabavljanje ne leži baš najbolje.

Na lokalnoj političkoj sceni ništa novo. Opet se bave jeftinim politikanstvom i međusobnim optuživanjem. Barišić optužuje Gradsko vrijeće da ga opstruira te da će zbog toga doći do zastoja svih gradskih projekata.

Ono zbog čega je nastao spor je gradonačelnikov prijedlog novog ustroja gradske uprave. Sva sreća da taj prijedlog ustroja možemo pročitati na službenim stranicama grada te se očitovati o njemu. Ili ne možemo? Očito da smatraju kako građani nemaju pravo da išta kažu o tome?

Jasno je da dvije suprostavljene strane pokušavaju isto. Smanjiti ovlasti one druge strane. Pri tome su interesi grada u nekom trećem ili četvrtom ili tko zna kojem planu.

Izgleda da je ono na čemu gradonačelnikov tim najviše radi misija pronalaženja podataka i dokumenata s kojima bi što više ocrnili Piculu i bivšu vlast. Klasična disciplina domaćih političara. Nemaju vizije pa jedino čime se znaju baviti je prošlost.

Administrator službenih stranica najavio je i novi portal koji se priprema uz stručnu podršku Instituta za nove medije i e-demokraciju i zamišljen je vrlo ambiciozno, upravo po pitanju otvaranja gradske uprave i prezentacije svih službenih materijala.

Živi bili pa vidjeli. Institut ima svoje stranice na adresi www.edemokracija.hr i od instituta koji ima ciljeve koje oni navode očekivao bih više slobodnog materijala na njihovim stranicama i više otvorenosti. Ovako mi to više djeluje kao veselo društvance koje voli konferencije i honorare.

Ono što bi trebalo dati na uvid su službeni podaci u obliku pogodnom za obradu. Znači da ne želimo proračun u .pdf formatu ili skenirane dokumente. Želimo svježe aktualne podatke na način na koji to rade vani. Primjer: 8 Principles of Open Government Data.

Neka domaći političari malo prouče ovu prezentaciju: Benefits of Open Government Data

Primjer: da imamo api koji nam redovno daje podatke o računima zacijelo bi odmah skočili i upozorili Piculu kako je jako glupo i neodgovorno potrošio 8000 kn za mobilni Internet izvan Hrvatske jer je za samo 111 kn mjesečno mogao imati neograničeni promet u svim državama Europe (a i šire).

Čisto sumnjam da ćemo s novim portalom dobiti nešto slično jer vidimo da je njegov razvoj krenuo inkognito umjesto da sve bude otvoreno, da se lijepo raspisao natječaj i da je pokrenuta javna nabava. Bez obzira na to što je možda predviđeni iznos manji od donje granice za pokretanje postupka. Ovo je slučaj kad je svima (ili nije) u interesu da se dobije kvalitetno rješenje, a ne skupi mačak u vreći.

Jučer je bilo govora o kriznom porezu od 8%, pa se smanjio na 5%, a ljudi su bili ogorčeni i prosipali su žuč. Danas je konačno dogovoreno da će krizni porez biti 3%, a PDV se diže na 23%. Eto, nije tako strašno kako je jučer izgledalo. Da li ste možda tako pomislili i postali malo mirniji nego jučer? Čestitam, upravo vam je detektirano kronično nasjedanje na medijske provokacije od strane Vlade.

Pročitajte se na Pollitici tekst Kako vlade zapravo vrlo uspješno mogu donositi odluke protivne interesima građana.

Ne dozvolite da vas zavaraju takvi jeftini trikovi. Vlada i dalje ne čini ništa da odstrani uzročnike krize niti ima u planu da učini bilo što da smanji ogromni državni činovnički aparat. Kao što je netko rekao, ovo je pišanje na vatru.