Politika

Uskok je odbacio kaznenu prijavu velikogoričkog Kluba vijećnika HDZ-a protiv bivšeg gradonačelnika Tonina Picule kojeg se teretilo za zloupotrebu položaja i ovlasti te zaključenja štetnog ugovora. Zacijelo ni sami prijavljivači nisu vjerovali da će išta biti od toga već su prijavu koristili kao vrstu političkog pritiska i način da diskreditiraju Piculu. Jer čim se protiv nekoga pokrene Uskok on je obilježen i uvijek će se u kuloarima pričati o njegovoj krivnji bez obzira na ishod istrage.

Ista stvar je i s prijavama protiv Dražena Barišića. To je politički presing opozicije protiv gradonačelnika. U slučaju Televizije Velika Gorica moglo bi se naći razlog i da se Picula okrivi, a ne samo Barišić. Na kraju će najvjerojatnije Uskok ostati praznih ruku, javnost će jedno vrijeme pričati o tome, a onda će doći novi slučaj u kojem će se kao sredstvo političkog pritiska koristiti Baba Roga Uskok. Još će se na slijedećim lokalnim izborima kandidati hvaliti brojem neuspješnih kaznenih prijava koje su protiv njih potegnuli politički protivnici.

Zagrebačka županija je ukinula subvencije za prijevoz srednješkolaca pa je karta goričkim srednješkolcima poskupjela s 54 na 189 kuna, dok srednješkolac iz Pokupskog za prijevoz mora izdvojiti više od 600 kuna.

Kako je Zagrebačka županija za svojim stranicama objavila proračun za 2010. godinu zavirio sam u njega da pokušam otkriti koliko je to novca i da li je prenamjenjen u neke važnije projekte?!

Za prošlu 2009. godinu prihodi su planirani u iznosu od 312.299.537,39 kn. Za ovu godinu plan je 291.416.527,00 kn. To je razlika od 20.883.010,39 kuna za koliko je plan za ovu godinu manji od prošle. Uvid u plan rashoda po kontima otkriva da se plan u odnosu na prošlu godinu ni po jednom kontu nije značajnije mijenjao, osim po jednom. Konto 372 je u odnosu na prošlu godinu manji za 18.915.605,00 kuna. Njegov naziv je Ostale naknade građanima i kućanstvima iz proračuna i to je konto iz kojega idu subvencije. Ako pogledamo samo Upravni odjel za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu razlika je nešto više od 20 milijuna kuna.

Iz ovog proizlazi da se u županiji prilikom planiranja proračuna nisu previše mučili. Manjak koji su imali u odnosu na prošlu godinu su jednostavno oduzeli samo po jednom kontu, a to su naknade građanima pri čemu su najveći udar doživjeli srednjoškolci koji u školu putuju javnim prijevozom.

Neki mediji su prenijeli vijest da se za subvenciranje prijevoza učenika srednjih škola proše godine potrošilo 12 milijuna kuna. Zaista je teško vjerovati da se proračun nije mogao presložiti da se 4% njegovog dijela zadrži za subvenciju učeničkog prijevoza.

Sve to navodi na zaključak da se u županiji nisu ni htjeli zamarati preslagivanjem proračuna, već su jednostavno uveli tihi harač i uzeli ljudima novac.

Zakon o javnoj nabavi jasno definira tijela koja su nadležna u spornim slučajevima. O tome sam pisao u postu od 23. kolovoza prošle godine: (Ne)javna nabava. Umjesto da traži mišljenje od nadležnih tijela gradonačelnik je tražio mišljenje od onih čije bi mu mišljenje išlo u prilog. Među dokumentima koji su objavljeni na službenoj web stranici pod naslovom Barišić: Radim po zakonu je i mišljenje Državnog odvjetništva gdje stoji...

U svezi Vašeg upita koji se odnosi na Vaše postupanje u predmetu sklapanja ugovora o izgradnji trenažne sportske dvorane u Velikoj Gorici, obavještavam Vas da državno odvjetništvo više nije ovlašteno, a niti nadležno za davanje pravnih mišljenja u ovoj vrsti predmeta.

Ako gradonačelnik kaže...

...dvorana će biti i bit će po zakonu čim dobijemo sva zakonska konačna tumačenja nadležnih institucija.

Zašto se onda i ne obrati nadležnim institucijama? Na stranici Portal Javne Nabave jasno piše...

Tko je nadležan za otklanjanje nepravilnosti u provođenju postupka javne nabave?

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (dalje u tekstu: Državna komisija) nadležna je za rješavanje žalbi u postupcima javne nabave. Državna komisija postupa u granicama zahtjeva iz žalbe, a po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede zakona, neovisno na koji dio postupka javne nabave je izjavljena žalba.

Koliko će gradonačelniku još trebati da otkrije koja je nadležna institucija? Zbog čega izbjegava Državnu komisiju?

Milan Bandić je u stilu piškio-kakio odlučio krenuti u utrku za predsjednika Republike Hrvatske. Ukoliko ima i malo razuma u većini domaćeg biračkog tijela onda je to početak njegovog kraja. Uz onakvog predsjednika stvarno nam ne treba predsjednik poput Bandića. To bi značilo da u ovoj državi ne možemo očekivati ništa bolje već samo sve veći i veći glib.

Bandićeva odluka će sigurno uzrokovati i potrese u SDP-u jer će u nastaloj gužvi mnogi pokušati zgrabiti što više. Željka tako računa na mjesto gradonačelnice Zagreba, a sigurno i dobar dio članova "stare garde" želi povratak na važne pozicije.

Iako ankete daju prednost Josipoviću to je vrlo varljivo, a dojam "ni smrdi ni miriše", kakav ostavlja na prosječnog glasača, mogao bi mu se razbiti o glavu.

Kao što je Mesić bio iznenađenje u prvom mandatu ja bih volio da i ovaj put jedan totalni autsajder postane predsjednik. I to onaj koji je jeben i pošten.

Ponavlja se postupak javne nabave za izgradnju trenažne sportske dvorane. Udarna slika je ona na kojoj Dražen Barišić drži papir na kojem piše BIT ĆE DVORANA I BIT ĆE PO ZAKONU. Općinski sud u Velikoj Gorici je donio presudu po kojoj ugovor kojeg je potpisao Picula ništavan, a Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva je izdalo očitovanje prema kojem se cijeli postupak javne nabave mora ponoviti.

Ono što mene zbunjuje je zašto se išlo na Općinski sud i zbog čega je Ministarstvo gospodarstva izdavalo očitovanje koje, kao takvo, nikoga na ništa zakonski ne obvezuje.

To je bio otvoreni postupak javne nabave, a u takvim slučajevima nadležne su neke druge institucije. Prigovori u postupku javne nabave mogu se podnositi u svakoj fazi postupka. Prigovoriti možete samom naručitelju, a u slučaju negativnog odgovora ide pisana žalba Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Odluke se javno objavljuju na njihovoj web stranici. Za postupke javne nabave još su nadležni Ured za javnu nabavu Vlade Republike Hrvatske, Državni ured za reviziju i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Zbog čega je gradonačelnik išao tražiti rješenje problema mimo nadležnih institucija? Zašto umjesto papira, na kojem je pisalo par riječi velikim slovima, nije ponuđena skenirana presuda Općinskog suda da vidimo po kojem je zakonu poništen ugovor? I baš nas zanima što piše u spomenutom očitovanju?!

Ono što je vladajućima bilo sporno je Piculino potpisivanje ugovora. Ukoliko je bilo nešto sporno s tim potpisivanjem nije se trebao poništavati cijeli natječaj jer po Zakonu o javnoj nabavi protekom roka mirovanja, odluka o odabiru postaje izvršna te nastaje ugovorni odnos ( Članak 90. st. 1: Postupak javne nabave završava danom izvršnosti odluke o odabiru ili odluke o poništenju.). U ovom slučaju bi ponuditelj mogao podnijeti žalbu zbog kršenja ugovornih odnosa, samo najvjerojatnije se neće 's rogatim bosti'.

Očito je da vladajući nisu mogli preboljeti Piculin potpis na ugovoru pa su odlučili po svaku cijenu to poništiti. Pri tome su odlučili u potpunosti ignorirati Zakon o javnoj nabavi i nadležne institucije. Po kojem će to onda zakonu biti izgrađena dvorana?

P.S. Picula i društvo također nisu baš poštovali Zakon u prošlom mandatu. Ima nekoliko ugovora kod kojih nije ispoštovana obveza objavljivanja u EOJN-u najkasnije u roku od 48. dana od dana sklapanja ugovora. Izgleda da političarima to javno nabavljanje ne leži baš najbolje.

Na lokalnoj političkoj sceni ništa novo. Opet se bave jeftinim politikanstvom i međusobnim optuživanjem. Barišić optužuje Gradsko vrijeće da ga opstruira te da će zbog toga doći do zastoja svih gradskih projekata.

Ono zbog čega je nastao spor je gradonačelnikov prijedlog novog ustroja gradske uprave. Sva sreća da taj prijedlog ustroja možemo pročitati na službenim stranicama grada te se očitovati o njemu. Ili ne možemo? Očito da smatraju kako građani nemaju pravo da išta kažu o tome?

Jasno je da dvije suprostavljene strane pokušavaju isto. Smanjiti ovlasti one druge strane. Pri tome su interesi grada u nekom trećem ili četvrtom ili tko zna kojem planu.

Izgleda da je ono na čemu gradonačelnikov tim najviše radi misija pronalaženja podataka i dokumenata s kojima bi što više ocrnili Piculu i bivšu vlast. Klasična disciplina domaćih političara. Nemaju vizije pa jedino čime se znaju baviti je prošlost.

Administrator službenih stranica najavio je i novi portal koji se priprema uz stručnu podršku Instituta za nove medije i e-demokraciju i zamišljen je vrlo ambiciozno, upravo po pitanju otvaranja gradske uprave i prezentacije svih službenih materijala.

Živi bili pa vidjeli. Institut ima svoje stranice na adresi www.edemokracija.hr i od instituta koji ima ciljeve koje oni navode očekivao bih više slobodnog materijala na njihovim stranicama i više otvorenosti. Ovako mi to više djeluje kao veselo društvance koje voli konferencije i honorare.

Ono što bi trebalo dati na uvid su službeni podaci u obliku pogodnom za obradu. Znači da ne želimo proračun u .pdf formatu ili skenirane dokumente. Želimo svježe aktualne podatke na način na koji to rade vani. Primjer: 8 Principles of Open Government Data.

Neka domaći političari malo prouče ovu prezentaciju: Benefits of Open Government Data

Primjer: da imamo api koji nam redovno daje podatke o računima zacijelo bi odmah skočili i upozorili Piculu kako je jako glupo i neodgovorno potrošio 8000 kn za mobilni Internet izvan Hrvatske jer je za samo 111 kn mjesečno mogao imati neograničeni promet u svim državama Europe (a i šire).

Čisto sumnjam da ćemo s novim portalom dobiti nešto slično jer vidimo da je njegov razvoj krenuo inkognito umjesto da sve bude otvoreno, da se lijepo raspisao natječaj i da je pokrenuta javna nabava. Bez obzira na to što je možda predviđeni iznos manji od donje granice za pokretanje postupka. Ovo je slučaj kad je svima (ili nije) u interesu da se dobije kvalitetno rješenje, a ne skupi mačak u vreći.

Jučer je bilo govora o kriznom porezu od 8%, pa se smanjio na 5%, a ljudi su bili ogorčeni i prosipali su žuč. Danas je konačno dogovoreno da će krizni porez biti 3%, a PDV se diže na 23%. Eto, nije tako strašno kako je jučer izgledalo. Da li ste možda tako pomislili i postali malo mirniji nego jučer? Čestitam, upravo vam je detektirano kronično nasjedanje na medijske provokacije od strane Vlade.

Pročitajte se na Pollitici tekst Kako vlade zapravo vrlo uspješno mogu donositi odluke protivne interesima građana.

Ne dozvolite da vas zavaraju takvi jeftini trikovi. Vlada i dalje ne čini ništa da odstrani uzročnike krize niti ima u planu da učini bilo što da smanji ogromni državni činovnički aparat. Kao što je netko rekao, ovo je pišanje na vatru.

Predsjednica Vlade rekla je da nam trebaju oštri rezovi. U to nema sumnje, ali oni su odlučili rezati krivu stranu grane i uskoro bi se sve moglo urušiti. Ivan Šuker je i sam izjavio da problem nije punjene proračuna već to što su preveliki troškovi. I tako, umjesto da se srežu troškovi oni su se odlučili na povećanje prihodovne strane. To je ogromna greška i samo će pomoći da se kriza produbi. HDZ i dalje nerazumno štiti svoj mehanizam i ljude u njemu koji mu pomažu dobiti izbore, a odlučili su se uništiti one koji nešto privređuju. U Hrvatskoj je ionako prevelika cijena rada i ova mjera će ju još povećati te će gospodarstvo postati još nekonkurentnije.

Vlada ovim potezom vrijeđa građane jer ne želi priznati odgovornost i na vlastitom primjeru pokazati kako se štedi već i dalje planira trošiti istim tempom. Veliki državni i javni aparat ne želi kapitulirati i smanjiti se na realnu mjeru već i dalje viče 'feed me', 'feed me', 'feed me' kao biljka mesožderka u filmu Little Shop of Horrors. A ovo je mala horror država.

Istinita je ona tvrdnja da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Jer većina je željela i izabrala ovu vlast. Netko svojim izlaskom na birališta i zaokruživanjem njihovog broja, a netko svojim neizlaskom.

Ono što treba pod hitno napraviti je smanjiti državnu i javnu upravu, smanjiti korupciju i javnu nabavu stvarno napraviti transparentnom i smislenom. Potrebno je ukinuti županije, uvesti 4-5 regija. Ukinuti najmanje polovicu od sadašnjeg broja gradova i općina. U prijelaznom razdoblju bi sadašnji načelnici općina volonterski bili na čelu onoga što bi kasnije mogla biti zajednica mjesnih odbora uz pomoć koje bi se stavio mali protuuteg centralizaciji. Sve financije svih institucija, javne uprave i lokalne samouprave trebale bi biti javno dostupne. Sve do posljednjeg računa. Kriterij po kojem bi neki grad ili općina bili samostalni trebao bi biti njihova financijska samoodrživost uz osiguranje osnovnih usluga za stanovnike. Negdje sam pročitao prijedlog (ili praksu iz zapadnog svijeta) da bi svaka financijski samostalna jedinica lokalne samouprave trebala moći vlastiti sredstvima financirati rad barem jednog vrtića.

I državni aparat sa svojim agencijama i uredima je preskup. Navodno švedska vlada ima 9 auta, dok naša ima 120. Italija je rekorder po broju službeniih vozila kojih ima 150.000 u središnjem državnom aparatu, dok skandinavske zemlje ne koriste više od 5.000 vozila za službene potrebe. U Švedskoj i Danskoj je normalno da ministri za odlazak i dolazak s posla koriste javni prijevoz. Zašto kod nas svaki viši službenik mora imati službeno vozilo i vozača?

Spomenuti porez trebao bi se ubirati do kraja 2010. U Vladi se sigurno uzdaju u prognoze da će kriza iduće godine oslabiti pa da će oni i dalje moći haračiti po starom, a do tada će narodu uzeti više kako bi njima bilo isto. Samo što su se u tome proračunali. Ovim mjerama će upropastiti gospodarstvo do te mjere da bi oporavak mogao trajati desetljećima. Rat je stvarno bio mala nevolja naspram onoga što nas je zadesilo nakon rata. :-(

Jasno je da Vlada mora smanjiti troškove u situaciji kad se državna blagajna ne puni kako je planirano. Sudeći po kriterijima za odabir stavki na kojima će se štedjeti to su samo kozmetička prekrajanja, a nisu ni dirnuti oni za koje HDZ smatra da im donose najvažnije i najbrojnije glasove. Ukidanje besplatnih udžbenika se nekako moglo i očekivati jer to pravo je novog datuma i ljudi se još nisu naviknuli na njega. Ukidanje prava na besplatan prijevoz učenika je već nešto drugo. Učenici osnovne škole već desetljećima (3 i pol koliko se ja sjećam) imaju pravo na besplatan prijevoz. Učenici ili imaju osiguran prijevoz ili dobivaju mjesečne/godišnje karte. To je pravo na koje su ljudi naviknuti, za koje očekuju da je besplatno osigurano svim učenicima koji imaju potrebu za putovanjem do škole jer osnovna škola je obavezna i država treba osigurati uvjete da ju svi učenici mogu završiti. To je udar na siromašnije slojeve, Vlada je odlučila zaigrati na Superhik taktiku (otimati siromašnima da bi se dalo bogatima) umjesto da uštedu ostvari tako da oduzme nezaslužene povlastice velikom broju stranačkih poslušnika i simpatizera.

I tako je naša zemlja znanja najprije odlučila štedjeti na znanju, tj. na obrazovanju svojih najmlađih. To pokazuje da misle kratkoročno (kao i većina drugih političara), a neko planiranje za budućnost možemo zaboraviti. Ali nije samo Vlada takva, istraživanja su pokazala da prosječno domaće kućanstvo u obrazovanje ulaže daleko manje nego što je to običaj u zapadnim državama. A da ne govorimo o istoku gdje se skoro sve podređuje obrazovanju djece. Tamo postoje obrazovni emigranti koji se zbog djece odlučuju na selidbu jer smatraju da je najvažnije da djeci priušte dobro školovanje. Odličan tekst o tome je objavljen u Forbesu (srpanj 2009., 90 stranica) pod naslovom Moj tata je orao, a tvoj pingvin!

Ne kažem da bi sad trebali prihvatiti azijski model, ali poprilično je licemjerno da zemlja znanja najprije steže remen na osnovnom obrazovanju. :-(

Novi broj GT-a se bavi rasapom u SDP-u. Aleksandar Božić piše o međusobnom okrivljavanju od strane Picule i Vesne Fabijančić Križanić te nezadovoljstvu stare garde koja je bila degradirana ili zapostaljena. Osim Picule najveći krivac za nezadovoljstvo je Beus koji je vješto manipulirao Piculom.

Osim tog osvrta GT donosi i razgovor sa Zlatkom Rovišanom, jednim od pripadnika stare garde, koji se odlučio za jači angažman u stranci i koji će prihvatiti kandidaturu za predsjednika gradskog SDP-a ukoliko do nje dođe. Zlatko optužuje i Vesnu i Piculu da su svojom politikom skoro uništili stranku, a i izgubili su izbore koje su glatko trebali dobiti. Na optužbu da radi za HDZ, zato jer je s ostalim zemljišnim zajednicama potpisao suradnju s Barišićem, Zlatko odgovara da je to napravio u interesu zemljišnih zajednica i naroda te da je sramota da Picula i SDP nisu stali uz zemljišne zajednice mada su potpisali peticiju, a Vesna je čak i tajnica zemljišnih zajednica Hrvatske. Zlatko smatra da njegov potpis nije rad protiv SDP-a.

Zlatko se protivi tome da Beus bude predsjednik Gradskog vijeća i kaže da tako misli i najveći dio članstva. Smatra i da je SDP na izbore trebao izaći sam, te da ovakva politika vodi marginalizaciji stranke. Na kraju kaže da je vrijeme da netko Piculi kaže da je kranje vrijeme da ode iz Velike Gorice zbog dobrobiti SDP-a i Turopolja.

Zlatkov nastup me malo podsjetio na Milanovićev put prema mjestu predsjednika SDP-a. I Milanović je, dok su se drugi još skanjivali, prvi rekao da želi biti predsjednik nakon Račana pa je svojim smjelim nastupom i onim što bi mobli nazvati političkim bezobrazlukom ostvario svoj cilj. Može li Zlatko napraviti to isto u Gorici? Činjenica je da je Picula vodio lošu politiku u gradu, meni sa strane izgleda kao da uopće nije vodio nikakvu politiku, i da bi zbog toga treba odstupiti. Njemu je Gorica premala i vjerojatno mu ne bi teško palo da se izvuče iz nje. Vesna Fabijančić Križanić sigurno također cilja na poziciju predsjednice, i sukobljavanje s Piculom bi joj moglo poslužiti da sa sebe skine barem dio odgovornosti zbog poraza na izborima.

Bez obzira tko pobijedi sigurno će na idućim izborima za gradonačelnika i SDP biračima ponuditi domaće lice. Poučeni primjerom domaćeg dečeca.

Predizborni sukobi su ovaj tjedan eskalirali. Sukob se proširio na svaku stopu ovoga grada. Izvučena su sva sredstva, na sve medijske dimenzije. Od Interneta i klasičnih medija do pojedinačnih agitatora. U cijeloj toj gunguli malo tko razmišlja, svi su postali papagaji. Mnogi su se prodali. Uglavnom za obećanja. Zaboravili ljudi da je obećanje ludom radovanje. Sutra će biti kulminacija ludila u predizbornoj kaljuži. Ne bih se začudio da opet prorade i kakva hladna i topla oružja...Oni koji moraju pobijediti udaraju iz klasičnih medijskih oružja, imaju više pušaka. Oni koji su se malo kasnije probudili spustili u se na nivo onih prvih. I pravo je imao kolega bloger, hm...zbog čega se ne javlja? I pravo je imao kad je spomenuo Balaševića...

Ne volem..
Izbore..Televizor..Plakate..
Dosta, ako boga znate..
Ludnica je kanda otkljucana sirom ostala..
(provert'e, molim vas?) 

Barišić je izbjegao TV sučeljavanje s Piculom. SDP traži sučeljavanje i u Splitu. U Zagrebu je druga priča. Bandić ne želi sučeljavanje s Kregarom. Kregar kaže kako je sučeljavanje demokratska obveza. Kregar je u pravu, ali problem je u tome što ovo kod nas nije demokracija. Navodno će sučeljavanja Barišića i Picule ipak biti u četvrtak u 16:45 na HRT-u 2.

U izbornom stožeru Dražena Barišića su izračunali kako mu je nedostajalo 30-ak glasova za pobjedu u prvom krugu. Najvjerojatnije su zbog toga uložili prigovor na nevažeće listiće nadajući se da bi se stvari ipak mogle razriješiti u prvom krugu. Županijsko izborno povjerenstvo navodi da je ipak bilo 58 važećih listića i to 40 za Barišića, 17 za Piculu i 1 za Beusa. Budući da to ne bi promijenilo konačni ishod prigovor je odbačen. U novom broju Besplatnog Reportera udarni je komentar Aleksandra Božića koji također navodi da je Barišiću nedostajalo 29 glasova. U prilogu nalazi se nekoliko skeniranih isječaka iz novina iz kojih vidimo da su čak i novinari Jutarnjeg i Večernjeg lista bez ikakve provjere prenijeli tvrdnje Dražena Barišića. I što će prosječan čovjek na osnovi tih brojki zaključiti? Da su Barišiću ukrali izbore? Da je Barišić pobijedio, ali da je bilo manipulacije listićima?

Zašto su nevažeći listići proglašeni važećima? Upute navode da je potrebno zaokružiti broj ispred imena kandidata ili liste da bi glas bio važeći. Ali izborni odbori imaju naputak (pretpostavljam da se to nije promijenilo od vremena kad sam ja bio član izbornog odbora) da se listić proglasi važećim ukoliko je jasno i nedvosmisleno vidljivo da se glasač odlučio za baš jednog glasača ili listu. Što to znači? Ako netko nije zaokružio broj ispred Barišićevog imena već samo njegovo ime jasno je za koga je taj glas. Neki previše savjesni članovi izbornih odobra možda su eliminirali takve listiće doslovno slijedeći upute. Pretpostavljam da se radilo o takvim slučajevima, a ne o namjernoj sabotaži.

Ono što je veći problem što se pokazuje kako naši novinari bez ikakve kontrole prenose informacije. Da su samo reda radi svratili na stranicu Državnog izbornog povjerenstva bilo bi im jasno (ako znaju računati) da je Barišiću nedostajalo nešto više od 20-30 glasova. Nedostajalo mu je točno 352 glasa. To ne umanjuje Barišićev uspjeh u prvom krugu, ali definitivno otklanja sumnju da su važeći-nevažeći listići spriječili njegov uspjeh već u prvom krugu.

Što mislite? Da li Barišić ne zna računati ili je riječ o svjesnoj manipulaciji?

Jedan od najčešćih izgovora koje čujem od ljudi koji ne izlaze na izbore je da taj njihov glas ionako ništa neće promijeniti. Ponekad se dogodi da je baš taj jedan glas važan, jedan glas bi promijenio sve. To se na ovim izborima dogodilo u Šiljakovini. Glasovalo je 286 birača, važećih glasova je bilo 271, dok je nevažećih listića bilo 13. To daje zbroj od 284 listića, što znači da je dvoje glasača uzelo listić doma ili ga je ubacilo u pogrešnu kutiju.

HDZ je dobio 132 glasa, SDP 73, a HNS 66. Iako SDP i HNS zajedno imaju 7 glasova više od HDZ-a, oni su osvojili 3 mjesta dok je HDZ osvojio 4. Blažena d'Hondtova metoda. Razlika je samo jedan jedini glas. Da je bio jedan glas manje za HDZ, HNS bio imao dva mjesta. Da je HNS imao samo jedan glas više, također bi imao dva mjesta. Pretpostavljam da bi u tom slučaju u mjesnom odboru bila sklopljena koalicija SDP-a i HNS-a koja bi imala većinu.

HDZ u protekle 4 godine svoje vladavine u selu nije napravio ništa. Kako je u Velikoj Gorici na vlasti bila suprotna politička opcija on su uveli "silenzio stampa" prema Gradskom poglavarstvu i čvrsto su se toga držali. Postoje realne šanse da i u slijedeće 4 godine bude ista situacija. Oni će zacijelo odlučiti na istu taktiku. Najlakše je ne raditi ništa. I to je primjer kako stranački poslušnici rade protiv interesa sredine u kojoj žive.

A sve je to mogao promijeniti samo jedan jedini glas.

Na web stranici Rezultati lokalnih izbora u Velikoj Gorici možete vidjeti neslužbene rezultate nakon obrade svih 68 biračkih mjesta. Na izbore je izašlo 43.09% birača, a dosta velik broj nevažećih listića (3.02% za Gradsko vijeće, 2.63% za gradonačelnika) je zapravo i jedna vrsta prosvjeda onih koji smatraju da nemaju kome dati svoj glas. Drugi krug će biti jako neizvjestan, a čini mi se da bi po broju onih koji će izaći na birališta mogli vrlo lako odrediti tko će pobjediti. Ako bude izašlo više ljudi nego jučer onda će pobijediti Picula, a ako izađe manji broj onda se pobjeda smiješi Barišiću. Najgore je to što nas sad očekuje još dva tjedna političkog terora. Picula bi trebao napraviti malo oštriji zaokret u svojoj kampanji i promijeniti taktiku, ako nastaviti sadašnjim putem pobjedu prepušta Barišiću...